Postoji stav da mozak ne pravi razliku izmedju onoga sto mislimo/zelimo nama i onoga sto mislimo/zelimo drugima. Svaki put kada nesto negativno pomislimo drugima, to se kao bumerang vraca nama; te cemo pronaci milion razloga da sebe kinjimo.

Ukoliko niste zadovoljni odnosom koji imate prema sebi, uz rad na samopouzdanju, mozete da pokusate i ovu vezbu. Minimum mesec dana, svaki dan, razmislite sta je to sto Vam se dopada na nekoj osobi. To moze biti neko koga poznajete, ili neko ko ga ste u prolazu sreli. Mozete da primetite sitnicu, jednako kao i nesto krupno. Bilo bi lepo kada biste naglas pohvalili to, ali mozak "cuje" i ako samo pomislite na nesto sto Vam se dopada kod druge osobe. Ako ovo budete redovno praktivali, vec posle mesec dana moci cete da primetite da imate imate prijatniji odnos i prema sebi samima.

Objasnjenje asertivne komunikacije

"Vecina ljudi u nasem drustvu je neasertivna; odnosno pasivna, agresivna ili pasivnoagresivna. Navedene komunikacione stilove karakterise nerazlikovanje odnosno poistovjećivanje ličnosti (sebe kao osobe) i ponašanja (svog ponašanja). Mi kao osobe smo ok (vrijedni smo) iako se nekada možemo ponašati na loš način. Vrijednost nas kao osobe ne definiše naše ponašanje. Takođe mi imamo svoje želje, potrebe, zahtjeve ali oni nisu mi. Stoga u konfliktu sukobljavaju se naše potrebe, želje, zahtjevi sa tuđim potrebama/željama. Kada kažemo da poštujemo tuđe želje/potrebe to NE podrazumijeva automatski udovoljavanje istim. Znači da ste je saslušali, uzeli ''u obzir'', odvagali uporedili važnost zadovoljavanja iste za tu osobu i u odnosu na vašu i važnost koju za vas ima vaša želja/potreba i na osnovu toga donijeli ODLUKU tj. napravili IZBOR (možete prihvatiti ili odbiti). S obzirom da većina ljudi na našim prostorima poistovjećuje sebe (ličnost) sa svojim ponašanjem, potrebama/željama velika vjerovatnoća je da će odbijanje njihove želje/potrebe ili kritiku ponašanja doživjeti kao odbacivanje njih kao osoba stoga da bi se navedeno izbjeglo ili smanjilo u komunikaciji (verbalno i neverbalno) treba poštovati određena pravila -koristiti tzv. JA poruke odnosno govoriti sa svog stanovišta (Ja smatram, mislim, želim, volim, primjetim, smeta mi, (ne)sviđa mi i sl.), pokazati razumijevanje za želju/potrebu, iskustvo i sl. drugog (npr. Cijenim tvoju želju da mi pomogneš/iskustvo ali bih voljela da sto postavim sama. Vjerujem da ti je važan večerašnji izlazak ali ne mogu da idem sa tobom), vezati se za konkretnu situaciju, problem, ne etiketirati (Smeta mi kada se ne konsultuješ sa mnom oko kupovine stvari za kuću.Željela bih da ove godine ljetujemo na Krfu. A ne -ti si bezobziran, samovoljan si,sebičan, stalno to radis, budalo, kretenu, nesposobnjakoviću itd. itd.) itd. itd. Bitno je naglasiti da mi ne naređujemo, ne prijetimo, ne namećemo svoje potrebe/želje drugima, nemamo želju da drugog potčinimo. Takođe, nerijetko se asertivno ponašanje doživljava kao agresivno kada se izražava mišljenje, zahtjev pogotovo kod osoba koje su nekada bile pasivne ili pasivno agresivne. Zapamtite vi imate pravo da se izrazite i zauzmete za sebe,pravo na svoje mišljenje a da pri tome ne omalovažavate drugu osobu jer kada imate problem sa nekim -nemate ga sa osobom već sa njegovim ZA VAS neprihvatljviim ponašanjem (Smeta mi kada kasnis na naš sastanak i voljela bih da ne kasnis ), ali to ne znači da te ne volim/cijenim kao osobu/Ti nisi kašnjenje."

Slađana Trifunović, dipl. psiholog
praktičar transakcione analize